Diva sevdaha / Bajtal: Sa Eminom Zečaj sevdalinka je postala dio svjetske muzičke baštine

Izvor: radiosarajevo.ba

Tačno četrdeset dana od smrti Izete Bebe Selimović, sevdalinka je ostala bez još jedne svoje dive. Sinoć je u svom domu u Sarajevu u 89. godini preminula Emina Zečaj.

Dr. Esad Bajtal, autor knjige “Sevdalinka – Alhemija duše”, kazao je u razgovoru za Radiosarajevo.ba u povodu smrti Emine Zečaj da je ona pripadala “onoj plejadi izvođača sevdalinke koji su, tu tradicionalnu melopoetsku formu naše muzičke baštine, iznijeli na sam vrh njenih poetskih, muzičkih i interpretativnih mogućnosti”.

Safet, Zaim, Nada…

Safet Isović, Zaim Imamović, Zehra Deović, Nada Mamula, Zora Dubljević, Himzo Polovina, Beba Selimović, Zekerijah Đezić i još nekoliko istinski prepoznatljivih imena, u koje spada i Emina Zečaj, svojom muzikalnošću, radom i urođenim talentom, dali su sevdalinci onu senzibilnost i autentičnost koja je izdiže čak iznad njoj sličnih tvorevina kao što su fado (Portugal) i bluz (Amerika). A u izvedbenom, interpretativno-improvizatorskom umijeću i smislu, poravnali je sa planetarno afirmisanim džezom”, govori Bajtal.

Dr. Bajtal je bosanski intelektualac “koji sevdah tumači kao izvornu bosansku filozofiju kao što Grci imaju svoju, Nijemci svoju idealističku s Hegelom i Kantom, Francuzi egzistencijalizam sa Sartreom i Camusom, a Indijci svoju”.

“Specifikum Emininog pristupa sevdalinci dat je u činjenici istrajavanja na sazlijskoj pratnji, koja je njena izvorna, autentična izvedbena forma, što je u potpunoj harmoniji sa melanholičnom mekoćom njenog vrhunskog, poetski emotivnog izraza. Jer saz je instrument posebne senzibilnosti, koji sevdalinci daje emocionalnu uvjerljivost, i Emina je, intuitivno ili svjesno, znala šta to znači u izvedbenoj ravni. Naravno, kao neko ko je prošao audiciju po kriterijima tada, muzički neprikosnovenog, i velikog Radio Sarajeva, Emina nije ni mogla ni htjela drugačije”, objašnjava dr. Bajtal

Sklad njenog glasa i saza, teksta i melodije, baš kao i kod Muhameda Mešanovića – Hamića, Behke i Ljuce, Muhameda Pašića Mašure, da pomenem samo neke,
“davao je Emininoj izvedbi muzejsku vrijednost i estetsku mjeru vremena nastajanja sevdalinke”.

Tragala za sevdalinkama

“O tome govore brojne nagrade i priznanja kojima je krunisala svoju pjevačku karijeru i tragalačke napore. Kad to kažem, imam na umu činjenicu da je bila posvećena traganju za izgubljenim i već zaboravljenim sevdalinkama, a da se manje, ili skoro nikako, bavila onim poznatim i već ispjevanim. Ukratko, ne samo sevdalinka nego i naša etnomuzikologija, njenim odlaskom gube jednog vrijednog zaljubljenika u baštinu ove bosanske melopoetske tvorevine koja je svojom vrijednošću, privlačnošću i univerzalnim antropološkim kodom, još u svojim počecima, izašla daleko izvan okvira Bosne i Hercegovine, preplavljujući svojim zanosom, kako to svjedoče literatura i povijest književnosti, najšire narodne mase odavde do Besarabije”, kaže Bajtal, te zaključuje:

“Ni jezik, ni odsustvo medija i komunikativnih mreža našeg vremena, nisu bili nikakva prepreka tog širenja. Utoliko je odlazak Emine Zečaj još veći i tragičniji ne samo za našu, nego i širu kulturnu muzičku baštinu“.